Старонка:Pieraškoda (1937).pdf/64

Гэта старонка не была вычытаная

Piotra. Domna, ci tak było?

Domna. (Składaje palcy na kryż.) Na kryż prysiahaju, što tak! I nia tolki ŭ subotu, a što dnia i caławaŭ, i piŭ, i jeŭ, i hałubkaju prazywaŭ!…

Dziamjan. Pa zakonu, kali daŭ słowa adnoj — pawinien żanicca z joju; z druhoju-ż ni ŭ jakim wypadku nia moża iści pad wianiec!

Daniła. Kali tak, dyk tak! Taras biary Domnu i żanisia z joju.

Taras. Ja nie chaču z Domnaju!

Domna. (Padychodzić da Tarasa.) Chadzi, hałubok moj mileńki!

Taras. Adčapisia ad mianie!

Daniła. Što? Nia słuchaješ mianie! Ja pakażu tabie uprawu! A jak nie…

Pratas. (Pierabiwaje) Dyk na ławu! (Pakazwaje jak bjuć. Biare Tarasa i padwodzić jaho da Domny.) Na trymaj hetuju cacu!

Wola. (żałaśliwa) A što-ż ja biednaja rabić ciapier budu! Chto-ż mianie ciapier woźmie! Heta-ż usie ludzi z mianie śmiajacca buduć! (Byccam plača.)

Hanna. Nie, usioż taki jon musić żanicca z majoju Woleju. (Chapaje Tarasa za adnu ruku i ciahnie da siabie, a Domna za druhuju — da siabie).

Hanna.
Nie, Tarasie, nia pušču.
Z Woleju żanisia!