U prypar More
Навукова-папулярны артыкул
Аўтар: Васіль Вахцераў
1916 год
Пераклад: Вацлаў Ластоўскі
Uschod sonca

Спампаваць тэкст у фармаце EPUB Спампаваць тэкст у фармаце RTF Спампаваць тэкст у фармаце PDF Прапануем да спампаваньня!




More.

Wy bačyli kali niebudź u pawodku wialikuju reku, abo wialikaje woziero? Tady u reki, abo u woziera, niedzie daloka, čuć widać bierahi. U mora-ž, skolki ni hladzi ŭ dal, bieraha nie ŭbačym. Jedziem pa mory na parachodzi dzień, druhi, trejci, — ŭsio nima bieraha. Chiba sustreniecca wostroŭ, a tam iznoŭ wada, wada i wada.

Kudy ni hlanieš, usiudy wada; zdajecca, što z wady ranicaj ustaje soniejko, u wadu-ž jano i chawajecca wiečeram. Paŭziraješsia s parachodu ŭ wadu: tolki abłoki adny dy błakity nieba adbiwajucca. Dna nie widać, choć i wielmi čystaja i prazrystaja marskaja wadà. U šmat jakich miejscoch more na niekolki wiorst hłybokaje.

Kali nima wietru, more siniaje i hładkaje, tolki pamału wada kałybajecca, pahojdywaje zlohka i waš parachod. A padyjmiecca wiecier, skałychniecca more, ŭstanuć chwali, jak hory, adna chwala pačnie nabiehać na druhuju chwalu, zapieniacca, zarawuć, pačnuć źbiwacca i raspryskacca u bryzhi. Parachod kidaje, jak ščepku, treščać jaho krepkije, abbityje toŭstymi žaleznymi štabami, baki, skrypiać mačty, raz pa-razu wadoj uwieś parachod apałaskiwaje; to nyrnie parachod u hłybočynu pamiž chwal, to padojmiecca na wierch chwali. Strašna tady na parachodzi. Nawat u prywyčnaho maraka duša zamiraje.

Šmat karabloŭ hinie u časie hetkich bur. I ŭsio-ž ludzi jeździać pa moru, bo tam, za marami, jość druhije ziemli, a ŭ tych ziemloch inšyje rastuć raśliny, inšyje žywuć źwiery, inšyje kamieńnia i kowy dastajuć z ziamli, i tamtejšyje ludzi umiejuć rabić tóje, čaho u nas nia ŭmiejuć rabić.

Nam patrebna toje, što jość u tej dalokaj ziamli; ludziam tych staronak patrebna toje, što raście u nas, što my umiejem zdabywać i wyrablać. Dyk i jeździać ludzi, pierawoziać tawar z adnaho bierahu na druhi i z adnaho carstwa u druhoje.

U dalokije zamorskije ziemli wyježdžajuć ludzi ad nas i pasielajucca, kab žyć tam časówa, abo nazaŭsiody, kali ludziam ciažka žywiecca u nas i kali jany za morem mohuć ustroicca tak, kab lepiej im było žyć na świeci.

Wada ŭ mory horka-salonaja. Pić jaje nia možna. Dziela hetaho, kali ludzi jeździać na parachodach, to biaruć s saboj rečnuju presnuju wadu. Kali-ž jeduć wielmi daloka, to biaruć s saboj asobnuju pryładu, pry pomačy katoraj možna piererabić salonuju wadu na presnuju.

U biezhraničnym mory žywie mnoha ŭsielakaj ryby — drobnaj i wialikaj, šmat usielakich stwareńnioŭ — i hramadnych i drobnieńkich. Drobnieńkije rački, čerepachi, ahramadzistyje kity, ciuleni, moržy, marskije źwiery, smoŭžyki, hubki, miakkaciełyje stwareńnia, — dy ŭsich nie pieraličyš.

Marskije stwareńnia i raśliny nie padobny da druhich stwareńnioŭ i raślin. Jany prywykli da salonaj wady i ŭ zwyčajnaj wadzie, u rečcy ci woziery nia mohuć žyć.

Pytańnia dla hutarak i piśmiennych rabot. Ci bačyli wy kali more? A more choć na rysunku bačyli? Može čuli apawiedańnia ab mory ludziej, katoryje sami jeździli pa mory? Što jany raskazywali? Jakije wy wiedajecie zamorskije krai? U jaki zamorski kraj jeździać časam našy ludzi na zarabotki? Čaho ludzi jeździać pa morach? Jakije wy wiedajecie zamorskije tawary? A jakije tawary ad nas wywoziać za more? Ci bačyli wy kali jakoje marskoje stwareńnie? A jakuju bačyli marskuju rybu? (sieladcoŭ) A jakuju marskuju raślinu? (hubka).