Rodnyje zierniaty (1916)/II/Leto/Historyja hary

Prometej Historyja hary
Навукова-папулярны артыкул
Аўтар: Іван Гарбуноў-Пасадаў
1916 год
Пераклад: Вацлаў Ластоўскі
Ržany kołas

Спампаваць тэкст у фармаце EPUB Спампаваць тэкст у фармаце RTF Спампаваць тэкст у фармаце PDF Прапануем да спампаваньня!




Historyja hary.

Hory zapraŭdy źmieniajucca, — adny rastuć, inšyje mienšajuć. Ot tam, dzie ciapier hara, može było kaliści roŭnaje miejsco, raŭnina. Ale wielmi, daŭno tut wytwaryłasia hara. Mabyć, jana spierša była niewialičkim uzhorkam. Adny hory rastuć pamału, nieprymietna dla čeławieka; inšyje raptam wyrastajuć.

Kali hory pierestajuć, raści, to jany nie astajucca takimi na zaŭsiody. Hory pačynajuć źmienšacca i paśla wielmi doŭhaho času mohuć stacca iznoŭ maleńkimi uzhoračkami, i ŭ kancy može zdarycca, što ŭsia harystaja miejscowaść pieratworycca ŭ raŭninu.

Najčaściej nie widać, jak hory rastuć, bo heto robicca wielmi pamału. Trebało-b paŭziracca na haru niekolki tysiač hadoŭ, kab ubačyć u jej pieramienu. Sprobujem zrazumieć, jak heto robicca. Hara budzie nam cikawiejšaj, kali my dawiedajemsia jaje historyju.

Wy peŭnie bačyli, jak morščycca skura na jabłyku, kali jaho śpiakuć? Spierša skura na jabłyku była hładkaja. Pakul jabłyk pioksia, ad hetaho jon zrabiŭsia mienšym; sam jabłyk scisnuŭsia i dziela hetaho skurka na im zmorščyłasia.

Wučonyje dumajuć, što kaliś-to daŭno-daŭno ŭsia naša ziemla była rastoplenaja ad haračyni. Paśla ziemla stała pamaleńku astyhać, i na jej wytwarałasia kará. Pad karoj usio ješče kipieła rastoplenaja massa. Astyhajučy pamału, ziemla sciskałasia, rabiłasia mienšaj. Aćwiardzieŭšaja kara nie mahła scisnucca, a dziela hetaho kara ziamli morščyłasia, jak skurka na piečenym jabłyku. Zmorščki ziamielnaj kary — to-ž heto hory.

Waźmicie arkuš papiery: kali papieru pałažyć hładka, to jana roŭnaja, jak raŭnina; ssuńcie krychu supraciŭnyje kancy papiery, i jana sciśniecca chwalami, — dzie padyjmiecca, dzie apuścicca. Toje samaje robicca i z ziamielnaj karoj.

Samo saboj, wy čuli a ziemlatrasieńniach: kali jany zdarajucca, to ziemla dryžyć. Tady walucca samyje mocnyje budynki. U tych miejscoch, dzie zhibajecca ziamielnaja kara, dzie rastuć hory, ziemlatrasieńni bywajuć čaściej. Zdarajecca, što raptam hory padnimajucca ŭ wierch. Tady bywaje asabliwa krepkaje ziemlatrasieńnie. U zachodnaj čaści Ameryki jość hetkije miejscy, dzie ziemla padniałasia na 7 sažnioŭ u časie adnaho ziemlatrasieńnia.

Bywajuć hory, s katorych wybuchaje ahoń. Hetkije hory nazywajuć wulkanami. Čas ad času z henych hor wyletajuć staŭby dymu, popiełu, haračych kamienioŭ i wyciekaje rastopleny płaŭ — lawa. Heto nazywajecca wybucham wulkanu. U časie wybuchu stoŭb popiełu i hazoŭ (páry) nad wulkanam zdajecca ahniennym. Popieł na dziesiatki wiorst čornaj chwalaj zakrywaje niebo i pádaje na ziamlu toŭstym płastam. Lawa wyciekaje šyrokim ruččom i zataplaje i palić usio, što jej trapicca na darozi — i budynki i drewy. Zdarałosia, što wulkany zasypali popiełam, zaliwali lawaj cełyje harady.

Wulkan Wezuwij wykidaje s siabie stolib pary i popiełu.


Wulkan Wezuwij wykidaje s siabie stolib pary i popiełu.

U Italii jość wulkan Wezuwij. Mnoha socień hadoŭ tamu nazad jon zasypaŭ dwa harady hetak hłyboka, što ludzi paśla saŭsim zabylisia, što na tym miejscy niekaliś byli harady. Pawierch popiełu i lawy razraślisia lasy i ludzi iznoŭ pabudawali harady i wioski. Tolki zdareńniem, kali pryšłosia kapać hłybokuju jamu ludzi natknulisia pad ziamloj na zasypany horad i pačali jaho pamaleńku adkapywać, kab pahladzieć, jak šmatsot hadou tamu nazad ludzi budawali damy, jakije u ich byli pryłady i mebli.

Jak-že wytwarylisia wulkany?

Hłyboka pad ziamloj skalistaja kará ziamli wielmi haračaja; u inšych miejscoch jana hetkaja haračaja, što jana topicca, jak cyna. Kali pobač z haračymi skałami zdarycca wadà, to jana ad haračyni pieretwarajecca u pàru, Pàry treba šmat bolej miejsca, čym wadzie, i pára kirujecca wyrwacca, saŭsim tak, jak pára s katła ŭ mašynie. Dzie ŭ ziamnoj kare pàra znojdzie miejsce słabiejšaje, tam jana prabiwaje dziru i wyrywajecca ŭ wierch. Pára lacić u wierch i wykidaje razam s saboj s siaredziny ziamli raspalenyje kamieni, popieł i rastoplenyje kamieni — lawu. Usio, heto staŭbom padnimajecca nad prabitaj dziroj. Caść henaho staŭba raznosicca wietram, a bolšaja čaść, i samaja ciažkaja, pàdaje a kala dziry i wytwaraje haru. Končycca wybuchańnie, a hara astajeca. Jana astyhnie, zaćwiardzieje. Pasiarod hary astaniecca jak bytcym lejka, s katoraj raniej wyletali kamieni i popieł. Hetkaja lejka nazywajecca krateram, abo horłam wulkanu.

Kali ŭ nizie, pad ziamloj, iznoŭ naźbirajecca mnoha páry, pàra iznoŭ može prarwać sabie dzirku u wulkanie, i iznoŭ pačniecca wybuchańnie. Bywajuć zdareńnia, što pry wybuchu ŭzarwie i padkinie na pawietre čaść hary, ci wytwarajecca krater niejdzie z boku hary, a nie tam, dzie jon byŭ spierša.

My raniej dawiedalisia, jak pracuje reka, wytwarajučy dalinu, praz katoruju jana ciače. My wiedajem, što hory pakryty rasčelinami i ščełkami, katoryje wytwarajucca ad pracy wady. Sparkije strumki znosiać ziamlu sa skłonoŭ hor u daliny.

Ci nia dumajecie wy, što praz wielmi doŭhi čas wielmi mnoha wadzianych strumkoŭ mohuć saŭsim zmyć haru?

Kali wy budziecie wielmi doŭha wyciahiwać usio pa adnym kaliŭcu sa stohu siena, to ŭ kancy kancoŭ rasciahajecie ŭwieś stoh.

Hetak sama śniehawierchaja hara nia budzie stajać wiečna. Kožnuju wiasnu, kali tàje śnieh, strumki wady znosiać z jaje ŭ dalinu častački ziamli i rujnujuć skały. Kali-niebudź usia hara budzie zmyta, i na miejscy jaje astaniecca tolki uzhorak. Zatoje niejdzie tam, u nizie, u dalinie, reka naniasie i złožyć toŭsty płast piasku, hliny i radžajnaj hleby.

Sprobujcie zhatawać kisiel, ci redkuju kašku i pryhledźciesia jak z dna sahančyka wyrywajecca pára. Para prarwie u kašcy kruhłuju dziračku, padyjmie kruhom, horkaj, kašu i pačnie s šumam wyrywacca praz henu dziračku i padkidać s saboj kapielki kaški. Saŭsim, jak wybuch wulkanu.